Osobno uskrsnuće

Autor: Dr. fra Ivan Ivanda

Subota, 7. svibnja 2011.

Svetkovina Uskrsa je svetkovina radosnoga usklika: Gospodin je uistinu živ! Patnja i smrt, mržnja i nepravda, nadasve su moćne u ovome svijetu, ali one nemaju zadnju riječ. Isus je sve do svoga gorkog svršetka trpio njihovu moć, ali ih je istovremeno i pobijedio. Pobijedio je moć zla kao takvoga. I čovjek to može Isusovom milošću. Zlo nije samo fizička bol kojoj smo stalno izloženi. Zlo je svako zatvaranje u sebe, bezobzirnost, mjerenja svega prema samome sebi, sebičnost. Kad tako živi čovjek je iznutra mrtav, nalazi se u vlastitome grobu. Stoga Isusovo uskrsnuće sve nas poziva da iziđemo iz svoga groba, iz groba grijeha, iz tame nevjere i sljepoće za ono što je Božje. Uskrsnuti znači prestati upirati prstom u drugoga. Promjene uvijek počinju u vlastitim mislima i srcu. Ništa nam nije potrebnije od takvoga osobnog, nutarnjeg uskrsnuća. A on mora izniknuti iz nas samih.